Problem

Ono što se popularno naziva ''socijalna distanca'' ili fizički razmak je nešto što će još dugo vremena biti potrebno građanima i građankama i to sve dok se na tržištu ne pojavi vakcina protiv koronavirusa. Ekonomija, kao i velike proizvodne kompanije moraju funkcionisati kako bi doprinosili i proizvodili vrijednosti a gotovo je nemoguće da svi radnici u svakom trenutku misle na održavanje socijalne distance pogotovo prilikom izvođenja radnih zadataka kada je koncentracija usmjerena na ispunjavanje zadataka u kancelariji, pogonu, gradilištu... Stoga moramo rješavati ovaj problem i to na način da će te osobe biti upozorene da krše socijalnu distancu prilikom približavanja drugoj osobi a putem pametne narukvice koju će nositi na njihovoj ruci.

Ideja/Rješenje

Rješenje ovog problema plod je možda moje mašte ali je itekako moguće napraviti i to u kratkom vremenskom periodu te krenuti u masovnu proizvodnju ovog uređaja kojeg nazivam ''Smart distance bracelet''. Pametna narukvica na ruci uspostavljala bi vezu Bluetooth-om ili putem Wi-fi signala s drugim istim uređajem u blizini i tako vibracijom upozoravala na blizinu odnosno kršenje socijalne distance. Ova pametna narukvica imala bi mogućnost registracije pod imenom vlasnika i imala bi mogućnost da pamti kršenje distance s drugim uređajem. Znači ukoliko se ispostavi da je vlasnik jednog uređaja zaražen, na njegovom uređaju mogli bi iz baze izvaditi informacije s kojim osobama (uređajima) je kršio socijalnu distancu pa bi tako brže stizali lanac širenja. Pametna narukvica mogla bi se koristiti ponajprije kod osoba koje su primorane u pogonima kompanija, na gradilištima ili u kancelarijama biti u grupi. Ovaj uređaj u velikoj mjeri bi olakšao primjera radi kompaniji koja ima 300 osoba u istom proizvodnom pogonu i tom prilikom rade posao šivanja. Pametna narukvica osobe bi upozoravala i iste bi se udaljavale jedna od druge pa tako ne bi dolazilo do kontakta i širenja zaraze među radnicima. Ova ideja mogla bi biti uspješna obzirom da se velike kompanije suočavaju s problemom da moraju obustavljati čitavu proizvodnju zbog samo jedne zaražene osobe jer ne znaju s kim je sve zaražena osoba imala kontakt. U ovom slučaju pametna narukvica bi odavala taj podatak i bilo bi lahko ući u trag zaraženim osobama. Vidljiva promjena će biti da će kompanije funkcionisati i proizvoditi vrijednosti te će se ublažiti posljedice pandemije. Nadam se da ću promjeniti sistem, odnosno okruženje u kojem će se odvijati radni zadaci. Radnici će osjećati sigurnost jer imaju na ruci narukvicu koja ih upozorava i ne moraju razmišljati u svakom trenutku jesu li ili ne dovoljno daleko od nekoga.

Resursi

Potrebni su ljudski resursi koji će vrlo lahko na bazi do sada osmišljenih pametnih narukvica istu nadograditi u smislu koji sam objasnio u ideji. Tehnički i ljudski resursi potrebni su za masovnu proizvodnju ove pametne narukvice.

Ciljne skupine

Bit će unaprijeđen život osoba koje su u radnom odnosu a kod kojih je moguće primijeniti gore navedeno rješenje, odnosno radnika koji moraju raditi u vrijeme pandemije pa i njihovih porodica. Radnici će nastaviti raditi. Bit će spašen veliki broj radnih mjesta obzirom da će kompanije proizvoditi i dalje prodavati njihov proizvod ili uslugu. Zajednica će također osjetiti. Jer radno mjesto donosi priliv poreza i doprinosa u fondove ali i povećanu potrošnju a povećana potrošnja priliv sredstava u PDV sistem. Novac iz fondova i PDV-a finansira čitav sistem na kojem opstaju društvo odnosno zajednica.

Partneri

Potencijalni partneri na realizaciji ove ideje mogu biti UNDP, Delegacije Evropske unije, svi zainteresovani pa i privatne kao i državne kompanije poput Elektroprivrede, BH Telecoma.

Finansijski okvir

Kako bi realizirali ovu ideju potrebno je proizvesti jednu a zatim i krenuti u masovnu proizvodnju smart distance narukvice. Proizvodnja i put do prve narukvice bi koštao nešto više, ali nakon toga narukvica bi koštala do 10 USD obzirom na kretanje cijena materijala od kojih bi one bile proizvedene.