Problem

Beskontaktnost i "socijalna distanca", novi su trendovi nametnuti pojavom korona virusa. Uvođenje strogih restriktivnih mjera kao što su zabrane kretanja, policijski sat, obustava svakog vida normalnog, društvenog, života, u svakog od nas ulilo je nestrpljenje i strah.. strah za vlastiti opstanak, strah od neizvjesnosti sutrašnjice i strah od svega nepoznatog koji je donio novi virus. Umorni od novonastale situacije i potaknuti brigom koju izaziva šteta nastala na ekonomskom polju, u nama svaki dan raste želja za povratak starom, sigurnijem životu. Ukoliko nađemo adekvatno rješenje, uvedemo sve potrebene mjere, možemo li biti sigurni da se ovakva situacija neće ponavaljati? Šta uraditi ukoliko ovaj trend postane novi način života? Da li smo spremni još jedan duži vremenski period živjeti online život? Da li je beskontaktnost jedina alternativa koja bi povratila sigurnost u svnakodnevni život i bila predstavnik i vođa svih drugih rješenja u toku i nakon vanredne situacije?

Ideja/Rješenje

Potencijalno rješenje za nevedene probleme možemo naći u KeepDistanceKeepSafeLife aparatu. Naime, navedeni aparat nalazio bi se na ulazu u svaki objekat u kojem se može skupiti ili u koji može ući veći broj ljudi, tj. bio bi primjenjiv u tržnim centrima, prodavnicama, tržnicama i pijacama, bankama, poštama, opštinama, ali i u drugim objektima. Princip rada aparata: Prilikom ulaska ljudi u neki od navedenih objekata, aparat bi izbacio masku i zaštitne rukavice kao vid preventivne zaštite u samom objektu, a uz to svako ko je ušao u objekat morao bi uzeti i bedž, koji u sebi imao ugrađen senzor. Senzori bi bili osjetljivi na blizinu i aktivirali bi određeni signal ukoliko neko ne poštuje distancu koju su naložili Krizni štabovi i vlada. Kako osigurati da u objekat može ući skupina ljudi i da senzori ne reaguju ukoliko su oni zajedno? To bi moglo biti uređeno u postojećim senzorima. Ukoliko u objekat uđe 2,3,4 osoba (zavisno koliko zakonom i odredbama dozvoljeno), bedževi ukoliko budu prislonjeni jedan uz drugi prilikom ulaska (ili nekom drugom metodom), neće biti aktivirani u toj skupini, ali za sve druge skupine hoće. Kako osigurati da se isti bedževi mogu koristiti više puta i kako možemo biti sigurni da su i oni dezinficirani? Prilikom izlaska iz objekta, dio aprata bio bi zadužen za dezinfekciju. Kada osoba koja je boravila u objektu, vrati bedž, stavlja ga ili ubacuje u za to predodređeno mjesto, nakon čega aparat na određeni način izvrši dezinfekciju. Maske i rukavice, također se odlažu u poseban dio aparta, nakon čega je moguć njihov transport na reciklažu. Sam aparat prikazivao bi broj ljudi koji mogu biti u prostoru. Broj ljudi koji mogu ući u objekat računao bi se na osnovu kvadrature objekta, a bio bi prilagodljiv i promjenljiv u skladu sa odredbama i mjerama koje se budu sprovodile u nekom periodu. Broj ljudi jedne skupine, koji mogu boraviti zajedno u objektu (poštujući mjere zaštite – noseći rukavice i maske), također bi bio određen od strane vlade i kriznog štaba, a softverskim rješenjima, mogli bi uraditi i da taj broj bude kontrolisan u bedževima. Kako osigurati da broj ljudi koji mogu boraviti u objektu bude ispoštovan? Apart će se moći povezati za automatska vrata, tamo gdje je to moguće i objekat će držati zatvorenim ukoliko se u njemu nalazi maksimalan broj ljudi, a ponovo se otvara kada se broj ljudi u objektu smanji. Ukoliko neki objekti ne posjeduju vrata na automatsko otvaranje i zatvaranje, u tom slučaju sam aparat imao bi zvučni singal koji bi bio alarm da je u prostoru maksimalan broj ljudi, a svi mogući neredi i nepoštivanje mjera samog aparata, regulisali bi stražari i zaštitari tog prostora. (Sve sankcije i kazne za nepoštivanje morale bi biti izrečene od strane organa zaduženih za to.) Zašto je ovo dobro rješenje? Na ovaj način, svi mi stekli bi određenu disciplinu u poštivanju izrečenih mjera, ali bi i u kriznim situacijama osjećali dio sigurnosti koji osjećamo kada su stvari pod kontrolom. Za slučaj da se pojavi nova pandemija, apart bi mogao biti ponovno upotrebljiv, a mjere zaštite koje bi se morale uvesti, ne bi bile restriktivne u onoj mjeri u kojoj su organi vlasti bili prinuđeni da nam nametnu pojavom Covid-19.

Resursi

Za izradu projekta morao biti biti uključen tim stručnih ljudi, koji bi osmislili model aparata KeepDistanceKeepSecureLife i koji bi ga na osnovu raspoloživih sredstava, tehnologija i tehnika sačinili.

Ciljne skupine

Realizacija ideje olakšala bi život svih građana u doba (popuštanja/uvođenja) restriktivnih mjera.

Partneri

Firme koje bi se bavile proizvodnjom aparata, IT kompanije, firme koje se bave proizvodnjom zaštitnih maski i rukavica, organi vlasti zaduženi za uvođenje mjera sigurnosti.

Finansijski okvir

Teško je previdjeti finansijski okvir same implementacije, jer zavisi od tehnologija, opreme i materijala koje bi se koristili.